Na teritoriju Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu postojao je 71 koncentracijski logor i 329 istražnih i drugih zatvora. Jugoslaveni su također bili zatočeni u 69 različitih logora izvan Jugoslavije.

Koncentracijski logor Jasenovac bio je najveće stratište u Jugoslaviji po broju ubijenih zatočenika. Od 1.706.000 života izgubljenih u ratu, nekoliko stotina tisuća ljudi ubijeno je u Jasenovcu.

 

Okupacijom Jugoslavije nacistička Njemačka i fašistička Italija osnovale su ustašku kvislinšku tvorevinu, proglašenu pod nazivom: Nezavisna Država Hrvatska.

Od uspostave Nezavisne Države Hrvatske započeo je organizirani teror nad stanovništvom sa svim elementima zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Već u prvim danima stvaranja ove “države”, osim terora tzv.”divljih ustaša” , zapravo formacije izvedene iz organizacija “Katolička akcija”, odnosno “Čista katolička akcija” nadbiskupa Stepinca i Vatikana (“Križari” itd.), izvodi se organizirani teror. Donoseći niz zakonskih odredbi, ustaška vlada legitimira sustav terora formalnim pravnim propisima. Organizirani sustav terora također uključuje koncentracijske logore.

Ustaše su organizirale “čitavu ljestvicu različitih okupljališta i logora u skladu sa svrhom kojoj su namijenjene”. Iako je tek 25. studenoga 1941. god. službeno donesena “Zakonska odredba o slanju nepoželjnih i opasnih osoba na prisilni boravak u koncentracijske i radne logore” mnogi od “logora smrti” već su postojali i čak su likvidirani (Slana i Metajna na Pagu, “Danica” u Koprivnici, Jadovno kod Gospić, Kruščica kod Travnika). “Pavelić je preuzeo prve koncentracijske logore od Banovine Hrvatske i bivšeg jugoslavenskog režima”, a prva koju su ustaše formirale sredinom travnja 1941. bila je “Danica” u Koprivnici. U svibnju 1941. osnovan je logor Jadovno kojem je dodijeljena uloga provođenja masovnih likvidacija, a tu funkciju imao je i logor Slana na otoku Pagu.

 

Ustaše su, naime, osnovale čitav sustav logora: “Danica” u Koprivnici, Kerestincu, Lepoglavi, Gospiću s Jadovnim, Kruščicom, Capragom, Loborgradom, Siskom, Jastrebarskim, Tenjem, Slanom, Đakovom, Gornjom Rijekom, Feričancima, Vinkovcima, Slavonskom Požegom, Bjelovarom. , Jasenovac, Stara Gradiška itd., ukupno 24 logora.

Zbog talijanske reokupacije demilitarizirane zone uvjetovane razvojem narodnooslobodilačke pobune (započete 15. kolovoza 1941.), ustaše su morale brzo likvidirati logore Gospić (Jadovno) i Pag (Slana). Posljednja skupina zatočenika koje ustaše nisu ubile prebačena je 19., 20. i 21. kolovoza 1941. preko Jastrebarskog u novoformirani logor Jasenovac, a neke i u Kruščicu kod Travnika.

Ustaška nadzorna služba (UNS), a kasnije (od 21. siječnja 1943.) Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost, uspostavili su koncentracijske logore koji su bili u njihovoj nadležnosti. Prvi ured – politički, donosio je i potvrđivao odluke o kampiranju. Trećim uredom upravljalo se izravno (Odjelom za logore), a ustaška obrana kao vojno-redarstvena organizacija osiguravala je logore, čuvala i likvidirala zatočenike.

Osnivanjem prvih logora izravno je upravljao Eugen-Dido Kvaternik, a šef im je bio Mijo Babić – Đovani, a kad je umro Vjekoslav Luburić – Max, koji je uz neke manje prekide ostao do kraja Nezavisne Države Hrvatske. Vjekoslav Luburić izravni je organizator sustava jasenovačkih logora. Luburić je čak početkom listopada 1941. deset dana boravio u Berlinu, gdje je posjetio Glavno ravnateljstvo Gestapa, što mu je omogućilo da upozna sustav organizacije i upravljanja s nekoliko nacističkih koncentracijskih logora.

Koncentracijski logor Jasenovac – za razliku od improviziranih i improviziranih logora uspostavljenih neposredno nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske – bio je prvi sustavno izgrađeni koncentracijski logor i najveće stratište u okupiranoj Jugoslaviji. Dosadašnja istraživanja, objavljeni historiografski radovi i memoari nisu presudno odgovorili na pitanje zašto je logor osnovan u Jasenovcu.

 

 

Ovo pitanje (zašto logor u Jasenovcu?), postavljeno je na prvom znanstvenom skupu u Jasenovcu 1984. godine. Odgovori na ovo pitanje kreću se od zemljopisnih, strateških i prometnih prednosti područja Jasenovca u tadašnjoj NDH, što je zasigurno točno, međutim, do sada istraživanje nije ponudilo niti jedan izvorni dokument koji bi definitivno argumentirao odgovor na ovo pitanje. Kompleks jasenovačkih logora nalazio se na površini od 210 četvornih kilometara, od Krapja – 12 km zapadno od Jasenovca i Dubičkih (Baćinskih) krečana – oko 20 km uzvodno uz Unu, do Stare Gradiške – oko 30 km istočno i od Struge na sjeveru do linije Draksenić – Bistrica na jugu.

 

U Jasenovcu se formira “zapovjedništvo koncentracijskog logora Jasenovac”. Sustav jasenovačkih logora zapravo predstavljaju logori označeni brojevima I – V, drugi logorski objekti i lokaliteti (stratišta, gospodarstva itd.). Redoslijed i vrijeme nastanka pojedinih logora Jasenovac (I i II) različito su dati u literaturi i to je također jedno od pitanja odgovor na temelju vjerodostojne dokumentacije. Prihvaćanje oznaka za logore koje je dalo Hrvatsko nacionalno povjerenstvo za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, budući da drugi odjeli u literaturi nemaju odgovarajuće argumente, a ova izjava Nacionalnog povjerenstva još uvijek u određeno vrijeme predstavlja provjereni dokument, u ovom radu koristimo sustav oznaka Nacionalne komisije.

“Logor Jasenovac br. I ”nalazio se u blizini sela Krapje, 12 km uzvodno (zapadno) od Jasenovca. U ograđenom prostoru uz šumu Gornje Krndije, tik uz Strug, između sela Krapje (gdje je kasnije bila i dočasnička škola) i Plesma, prvi transporti isporučeni su u dvije vojarne na stupovima (izgled sojenice).

“Logor Jasenovac br. II zvana “šuma” nalazila se na području„ Bročkih jasenina “, uz cestu Jasenovac – Bročice, uz rub šume Donja Krndija. U žičano ograđenom prostoru nalazile su se tri barake. Zbog jesenskih poplava, u studenom 1941. godine, ustaše su s većinom zatočenika likvidirali logore I i II, a preostali dio prebacili na područje industrijskih objekata tvrtke “Bačić i ostali” (1,5 km nizvodno od Save od središta Jasenovca) i formirali logor Jasenovac br. . III “pod nazivom “Ciglana“.

U samom gradu Jasenovcu postojao je industrijski pogon “Kožara” koji je pretvoren u logor br. IV . Logor u Staroj Gradiški se u nekim dokumentima naziva “Zapovjedništvo koncentracijskim logorima Stara Gradiška”,  a u nizu dokumenata kao Logor br. V sustav logora Jasenovac. Uz službeni naziv “Zapovjedništvo ustaške obrane / koncentracijskog logora Jasenovac”, odnosno “Zapovjedništvo koncentracijskog logora Jasenovac”, korišteni su i nazivi “Koncentracijski logor Jasenovac” i ” Sabirni i radni logor Jasenovac“.

Kada govorimo o logoru Jasenovac, mislimo uglavnom na logor III – Ciglana, koji je postojao do likvidacije potkraj travnja 1945. godine, a kada govorimo o sustavu logora Jasenovac, prvenstveno mislimo na logor III – Ciglana i logor V – Stara Gradiška , ali u stvari se podrazumijevaju i drugi kampovi i lokaliteti. U određenim razdobljima logori Đakovo, Lepoglava kao i gospodarstvo pripadali su “Zapovjedništvu koncentracijskih logora Jasenovac”, a osim u neposrednoj blizini logora (Mlaka, Jablanac, Bistrica, Gređani itd.) Bili su (kao svojevrsna ispostava) u Feričancima i Obradovcima.

Osiguranje logora Jasenovac neprestano su provodile ustaške obrambene jedinice, odvojene od Ureda III (Odjel za logore) u neovisnu vojnu formaciju. Pripadnici ustaške obrane, osim izravnog osiguranja logora i stražarske službe, čuvali su zatočenike na vanjskim radovima i sudjelovali u pojedinačnim i masovnim likvidacijama, kao i u represivnim akcijama na širem području jasenovačkih logora.

 

 

By admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *